SA 13 GODINA STAVIO PIŠTOLJ POD POJAS, ŽIVEO SA NJIH ŠESTORO U 30 KVADRATA! Ispovest bivšeg robijaša Atile: Mislio sam da mi je majka mrtva, a onda...
Nemaština, nepravda, gubitak, tragedije ili loše detinjstvo, kažu da su sve ovo sastavni delovi života koji svako od nas oseti do trenutka kada napuni 30 godina.
Đorđe Vasilević Atila - bivši osuđenik i autor knjige "Dosije Atila" bio je gost emisije "Ni pet ni šest" i tom prilikom govorio o svom životu i burnom detinjstvu:
- Ja sam imao sreću da odrastam kod Vukovog spomenika u 33 kvadrata je bilo nas šestoro. To je ustvari kućića koju su koristile sluge. Nikad nije bilo mesta. Čekao sam da ćale krene uveče da nosi novine da bih legao da spavam. Znao je da me bije samo zato što je četvrtak. Ne znam da li me je 20 puta bar nešto pitao. Mislio sam da se zovem magarčina, nisam ni znao kako se zovem - kaže Atila i dodaje:
- Imao sam dve faze: da me bije ćale i da me biju komšije, dok nisam porastao. Uvek je falilo hrane a nikad nismo bili skroz gladni. On je najmanje spavao. Mene su zakačile sankcije, ratovi i negde se to nije ni primećivalo. To je ono vreme kada su komšije bušile lopte. Gledajući to, moja deca supruga i ja smo isto skučeni u tih 30 kvadrata, svi smo u tom dnevnom boravku uvek, tako da mislim da je nebitno koliko imamo kvadrata.
"Mislio sam da mi je majka umrla"
Vasiljević kaže da je kao klinac bio agresivan, te da je već sa nepunih 9 godina kvario drugu decu. Dodaje i da su roditelji deci branili da se sa njima igra:
- Već sa 13 godina niko nije mogao da me stigne. Tad sam već bio ozbiljan a sa 13 ipo sam stavio pištolj za pojas. Ja sam do 13 godine mislio da mi je majka umrla. Majka me mlada rodila. U sedmom razredu je u školu došla neka žena sa čovekom po mene i tad sam saznao da imam majku, dala mi je ličnu kartu - kaže Atila i dodaje:
- Očuh je bio sjajan tip, rekao sam mu "pružiću ti ruku ako ne budeš sa mojom majkom". To su traume iz detinjstve. Dolazimo kod mog oca kući. Ona mu je rekla da će me sutra dovesti. Rekla mi je "sad da ti otac objasni gde sam bila sve ove godine". Reko "tata rekao si mi da je majka umrla" a on će na to "i meni su tako rekli".
Sa svojih trinaest godina je pobegao sa majkom na Karaburmu ali se vrlo brzo pokajao:
- Otišao sam kod majke na Karaburmu ali sam zažalio. Svi su se plašili ćaleta samo moja majka ne. Ona je njemu držala predavanja, e to je moj prvi problem u životu. Kad sam prestao da se plašim njega, prestao sam svih da se plašim. Da sam ostao sa njim, završio bih i gimnaziju.
"Očuh je bio divan"
Tvrdi da je imao divnog očuha, ali da je majci zamerao ostale partnere:
- Posle godinu ipo dana života sa majkom, ja saznajem da joj je to četvrti muž. Znao sam da ide kod drugog dečka kad uđe u taksi i to je za nju bilo normalno. Majka je živela u Egiptu, Engleskoj, nosila je nož u čizmi. Ali, očuh je bio divan, učio me je gitaru, vozio je motore. Učio je kako se nešto popravlja - kaže Vasiljević i dodaje:
- Sad takvog čoveka varaš 17 puta? Čemu to? Peru pošalje na turu na Zlatiboru a ona ode taksijem? Nisam shvatao kako Pera to ne shvata. Ali, voleo ju je. Došao sam u Zvečansku i rekao da neću da živim sa roditeljima, došli su do toga da me prebace u Vase Stajića. Vaspitač mi je davao dozvolu dužeg izalska. Ja sam to koristio da idem kod strica, oni su me čuvali, prali, hranili. Mislim da je u inat tati to radio sve. Stric me je podržavao.
Đorđe Vasiljević Atila je nadavno govorio i o bekstvu iz zatvora, o tome možete pročitati na ovom linku.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs